Zašto Američki fudbal nije Olimpijski sport?

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail

Why-Isnt-American-Football-an-Olympic-Sport-e1435038765398

Translations of this article are also available in the following languages:DanskDeutschEnglishEspañolFrançaisItalianoMagyarPortuguêsRomână

Tekst napisao: Travis Brody
Prevod: Ivan Kosanovic
Uredio: Nikola Davidovic

 

Američki fudbal postoji od 1869. godine, samo četiri godine nakon završetka Građanskog rata. Ako pogledamo koliko je to davno bilo treba reći da telefon još uvek nije bio izmišljen od strane Aleksandra Bela do 1876, što je punih 7 godina kasnije. To čini američki fudbal zaista starim.

Za sport, koji se igra u preko 80 zemalja sveta, sport koji je daleko najpopularniji u SAD i koji je prisutan duže od prvog telefona, može se činiti čudnim što ovaj sport nije prihvaćen kao Olimpijski sport. I dalje, ovaj sport je u tom statusu, prema poslednjem spisku isključenih sportova sa letnjih Olimpijskih igara koje će se održati 2020. godine u Tokiju.

Odluka o neuključivanju je “kratkovida”, jer pored toga što bi predstavljanje američkog fudbala kao olimpijskog sporta stavilo ovaj sport na međunarodnu scenu i dalo mu priliku da raste, već bi i privuklo veliki broj navijača američkog fudbala, koji bi došli na Olimpijske igre, a koji inače nisu pratili te iste igre. Broj od oko 120 miliona ljudi koji su pratili Superbowl 49, između New England Patriota i Seattle Seahawksa svakako nije zanemarljiv. Međunarodni Olimpijski Komitet (IOC – International Olimpic Committee) propušta neverovatnu priliku da proširi svoj udeo na tržištu i njegovo pokrivanje. Sigurno smo da bi bilo mnogo više posmatrača ovog sporta nego sportova kao što su kanu i sinhrono plivanje, a koji su, gle koincidencije, odobreni sportovi za Tokio 2020.

Pa zašto Američki fudbal nije Olimpijski sport?

Olimpijski sportovi kao što su hokej na ledu i košarka, izmišljeni su 1875 i 1891, tako da znamo da godine postojanja nekog sporta nisu faktor prilikom odlučivanja. Sportovi kao što su boks i ragbi – koji se generalno smatraju brutalnijim sportovima od Američkog fudbala – će biti prisutni na naredne dve Olimpijade, tako da sigurnost očigledno nije glavna briga. Možda sam naziv ovog sporta, koji se identifikuje kao Američki fudbal, nosi sa sobom određene zabrane? Pripajanje bilo koje kulture imenu bilo kog sporta prirodno može unapred stvoriti pozitivne ili negativne stereotipove kulture čije ime nosi od strane navijača. Bilo kako bilo, ovo bi se lako moglo prevazići nazivanjem Američkog fudbala drugačijim imenom kao na primer imenom gridiron, koje Anglosaksonske grupe naroda (Velika Britanija i Australija) već uveliko koriste. Japan je domaćin Letnjih Olimpijskih Igara 2020. godine i oni su reprezentacija koja je uvek u četiri najbolje ekipe na takmičenjima u Američkom fudbalu, tako da lokacija očigledno nije faktor. Možda IOC gleda na ovaj sport kao sport u kom su USA dominantne u odnosu na ostale zemlje kao što su Kanada, Meksiko i Japan? Isto se može reći i za sportove kao što su bejzbol, košarka i softbol, ali sva tri navedena sporta će najverovatnije biti uključena u Olimpijske igre 2020. godine u Tokiju.

Šta su onda pravi razlozi za neuključivanje Američkog fudbala u Olimpijadu? Postoji definitivno jedan razlog koji u celoj ovoj priči ima smisla, i razlog koji je teško prihvatiti zato što je to nešto što mi sami radimo:

Jedini razlog što naš sjajni sport još uvek nije uključen u Olimpijske igre je zbog nedostatka vizije i pravca kojim nas vodi Internacionalna Federacija Američkog Fudbala (IFAF).

IFAF, pandan fudbalskoj instituciji FIFA, je bez pogovora njoj i jednaka. Velika većina trenera i igrača Američkog fudbala kao i navijači širom sveta, nemaju predstavu ko trenutno upravlja IFAF-om ili šta su ciljevi u radu komiteta. To je uglavnom amaterska i volonterska federacija sa komesarom bez plaćenog punog radnog vremena. IFAF poseduje daleko manje uticaja i moći od NFL-a,  koji je upravo od IFAF-a dobio puno priznanje na svom početku. NFL ne nudi ni malo podrške glavnom turniru – IFAF Svetskom prvenstvu – i to zbog dobrog razloga. IFAF nije pružio znake da zna ko rukovodi federacijom i koji je pravac u kom se ona kreće.

Na primer, u decembru 2014. godine lokalni organizacioni komitet za IFAF Svetsko prvenstvo 2015 u Stokholmu je objavio da su sredstva koja su se prikupljala za ovaj događaj misteriozno nestala,  glavna korporacija je lagano nestala, a Predsednik IFAF-a i Švedske Federacije Američkog Fudbala (SAFF) je otišao na produženi odmor zbog zdravstvenih razloga. Turnir je premešten u Canton, Ohio u poslednjem trenutku, a broj učesnika je skraćen sa 12 na 7, ali su stvari poprimile još bizarniji obrt nakon toga. IFAF je objavio ostavku komesara u aprilu 2014. godine, samo da bi narednog dana on preuzeo kontrolu nad IFAF vebsajtom, obrisavši saopštenje, i navodeći da je bio žrtva genijalnog poteza. Koincidencija u svemu tome je bila što se sve desilo u trenutku kada je Američki fudbal bio pred nominacijom za odabir za priključivanje Olimpijskim igrama. Nejasno je ko je na kraju predstavio ovu formalnu ponudu IOC-u, ali dovoljan je zdrav razum koji ukazuje na to da je situacija bila veoma nestabilna i kao takva vodila ka odluci.

Da budemo iskreni, postoji nekoliko IFAF članova komiteta koji su doprinosili pozitivnom razvoju sporta i zaslužuju pohvale zbog svog truda, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Pravac delovanja je bio toliko razređen, nepostojan i buran da bi u bilo kom trenutku bio shvaćen za ozbiljno od strane organizacija kao što su IOC ili NFL. IFAF mora još uvek da razvija jasan plan ali i dalje ne pokazuje da ima koncenzus za podršku od svojih zemalja članica.

Zato je The Growth of a Game i stvoren na prvom mestu – da popuni prazninu u razvoju koja je nastala zbog IFAF-a i naših de facto lidera. Samo u Evropi, Američki fudbal se igra u 40 zemalja gde postoji preko 1600 seniorskih timova, i ovaj sport će nastaviti da raste i razvija sa ili bez vođenja od strane IFAF-a.

Sa ovim haosom u IFAF-u, korupcijskom aferom u FIFA, postavlja se pitanje: Da li dobijamo pravedno prezentovanje našeg doprinosa ovom sportu?

Dok se IFAF nekako ne sabere ili dok se neko drugi ne pojavi umesto njega, uključivanje u spisak Olimpijskih igara će i dalje ostati daleko na horizontu.

Ipak, sjajna reakcija na The Growth of a Game daje optimizam  po pitanju budućnosti Američkog fudbala. Ovaj sport je na vrhuncu i potreban je samo mali podsticaj da bi postao glavni sport i u većini evropskih zemalja. Stići ćemo tamo, i sa našim neprestanim trudom, osvanuće dan kada će Američki fudbal dobiti puno priznanje kakvo i zaslužuje.

Idemo napred, zajedno.

 

Šta misliš da sprečava Američki fudbal da postane Olimpijski sport? Da li se slažeš sa nekim gore navedenim razlozima? Podeli svoje mišljen je niže u komentarima.